20.03.2018., utorak
Vrištanje u kaci s kupusom vol.2
.
.
.
Bio je petak, Davor je došao kod mene doma da vježbamo dobijanje proljeva
jer u ponedjeljak smo imali ispit, provjeru znanja iz cijelog polugodišta.
Trema je rasla uz drvo a mi smo bili potpuno nespremni da udahnemo šrafštok.
- " Seri konju jebem ti oca, šta je sad?" - ljutito sam zagrmio na Davora
- " A nemogu, srao sam doma dva puta jutros, kukovi me bole i nemogu disat!"
- " Pa koji si kurac došo onda, gledat mene ili šta?"
Bilo mi je i pomalo žao što sam tako naglo reagirao ali stvarno mi
je bilo bitno dobiti visoku ocjenu jer sam se trebao upisati na fakultet.
Davor nije mario, znao je da će dobiti dvojku ali ja sam bio uporan,
morao sam biti najbolji iako sam smrdio ko zapišani plavi linoleum.
- " Ajde sad ti, napni se iz sve snage i zaseri se po firangama"
- " Čekaj da skupim svu snagu, jebiga jučer sam imao saobraćajku"
- " Ozbiljno, pa gdje?"
- " A u šupi me zgazio trajekt mater mu jebem, već drugi put ovo ljeto!"
Da, bila je to istina. Već drugi puta ovo prokleto ljeto zgazio me trajekt
koji je ilegalno prevozio marokance u Sudan na rad na crno, barem su oni
tako mislili no to uopće nije bila istina. Taj isti trajekt ih je zapravo
prevozio u stare jordanske klaonice koje su ih klale i radile od njih
benzin za motorne sanke, najomiljenije prevozno sredstvo za pljačkaše banaka.
Moj glupi i isfrustrirani otac sagradio je šupu na ušću rijeke Ganges u koju
je ulupao pravo bogatstvo, zato ga je majka i ostavila i izgubila se u
kukuruzima. Šupa je bila toliko velika da sam ponekad za vrijeme poplave
išao prekooceanskim tankerom po grablje nebi li svojoj glupoj i neplodnoj
sestri izvadio sarmu iz zagnojenog oka, živa glupača, volio bih da ju
Zagor zakolje špahtlom i da umire u teškim mukama pod visećim mostom.
Pogledao sam Davora, bio je živčan, pomno je promatrao moj šupak kako se
grči žustro očekivajući snažan mlaz govana koji bi trebao izletiti iz
anusa i neravnomjerno se rasprostrti po firangama njegove hrome majke.
Mrzio je svoju majku toliko da joj je krišom skidao firnage i nosio ih
svojim prijateljima koji su po njima srali i valjali se u vlastitim govnima
te ih takve kasnije vraćao natrag u svoj dnevni boravak.
Sad razumijem zašto nikada nisu imali goste kod kuće. Skužio sam da
zapravo on priželjkuje da se iserem kao atomski kormoran, univerzalna
pošast koja je poharala kopački rit i ubila u pojam svaku sedmu žabu.
Odlučno sam na hrastovoj potkošulji skovao plan da oduljim taj njegov
snažan poriv i produljim to cijelokupno zadovoljstvo.
- " Uzmi komad papira kretenu i počni crtati" - rekoh mu
- " Crtati, pa što da crtam?"
- " Fresku svetog Matije kako kombinirkama kolje skijaša, pa šalabakter!"
- " Pa kako da to nacrtam?"
- " Ušnim talogom na platnu jebo ti pas oca mrtvog!"
- " Ali ja nemam uši!"
- " Pa nemam ni ja upaljenu motorku u pupku!"
Tu sam se potpuno sažalio nad njim i njegovom neukosti, otišao sam na
terasu da uhvatim malo zraka a pritom sam ubrao sok od potrovlja koji je
rastao na obližnjem gromobranu.
- " Na, uzmi, popij, ukusno je!"
- " A što je to?"
- " Sok od tvoje pokojne bake, sam sam ga cjedio!"
- " Ali ja nikada nisam vidjeo baku? Ona je u Vrbovcu!"
- " Više nije, sad je u flaši..."
Uzeo je flašu i otpio dva prsta a potom ju je cijelu eksirao, na dnu je
ostao mastan i ljepljiv talog koji se razlijevao stjenkama flaše.
- " Šta da radim sa ovim?" - zapitao je začuđeno
- " Ništa, sad ću ti gatat iz bakinog soca!"
- " Nemoj, bojim se da će mi bit zima sutra!"
- " Boli te kurac, sjedi i heklaj.."
Počeo sam zagledati u soc, spazio sam siluetu poznate bugarske atletičarke,
napuknuće na asvaltnom pločniku, farmu kloniranih mravojeda i otisak
Jetija u friško odsječenoj jastrebovo jetri. Pobojao sam se jer to su sve
bile naznake za univerzalnu katastrofu koja se spremala njegovoj obitelji.
Sve je to upućivalo da mu je mama našla jebača, sudeći po njezinom ukusu
to je mogao biti samo onaj priglupi talijan kojem su slučajno naopako zašili
zabunom amputirana jaja umjesto tumora na nožnom palcu, bio je to prejak
lik no nikako mi nije bilo jasno zašto se on vrtio oko njegove majke.
Da budemo iskreni do kraja niti ona nije bila baš prebistra, prije nekih
dva tjedna kupila je novu šivaću mašinu i zašila si je ruku za stol kojeg
je vukla po cesti sve do hitne pomoće jer doma nemaju telefon, morali
su ga prodati da plate očevu sahranu. Vukući ga tako po cesti morala je
i izaći na autoput a pošto nije mogla ga vući brzinom većom od 50km/h privela
ju je prometna policija. Tu noć je provela u zatvoru i pritom zamalo iskrvarila,
koja atomska glupača.
- " Zašto plačeš idiote?" - upitao sam ga
- " Zato jer sam dobio sms da u Grčkoj je nestalo struje" - projeca on
- " Pa nije to smak svijeta, sad će jesen a onda idemo u lunapark!"
- " Neću ja u lunapark, tamo čekićem ubijaju leptire!"
- " Nije istina, pa lani sam ti još rekao da je to laž!"
- " Nije laž, to je piree krumpir! Ti znaš da ja nevolim piree krumpir!"
- " Zašto sad radiš scene? Lezi tu"!
Spazio sam da počeo gubiti koncentraciju i morao sam nešto poduzeti oko tog,
jedino što sam mogao napraviti je da se iserem po firnagama njegove hrome
majke. Otišao sam nabrzinu u podrum i popio bure ricinisovog ulja, kantu
keksa od rabljene farbe za svinjac, pojeo sladoled od romobilskih pedala
i 4 puta si zabio hrđavi šestar u lijevo oko, potom sam se vratio u sobu.
Firange su bile raširene kao proljetna sjetva, predivan tirkizni uzorak
se provlačio platnom kao glavna tema kroz Bachova djela, stao sam na sred
firange i čučnio. Repetirao sam šupak kao drvenu sačmaricu za doček poštara,
puls na šupku doslovno se čuo prostorijom a zatim sa pustio probavni trakt
da ispisuje stranice povjesti. Govna su frcala pod prisitkom od 12 atmosfera,
firange su se savijale kao bambusovo granje na monsunskom povjetarcu a 10
minuta poslje sam završio na infuziji i ispumpavanju jogurta iz malog mozga.
On je bio sretan, plakao je od sreće a onda me je snažno zagrlio...
... to be continued!
|
- 12:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
